Sposobnost prilagodbe

 Engleski jezik pun je iznimaka, neobičnih leksičkih kombinacija, dvoznačnosti i višeznačnosti, a u novije vrijeme postoji mnoštvo neologizama koje još nisu uspjele ući u rječnike.

Jedna među njima je zasigurno i riječ

•       flexitarian – noun (C)

Ako mislite da je to osoba sposobna prilagodbi, djelomično ste u pravu jer flexitarian se prilagođava trenutnim okolnostima pa neće odbiti mesni ni riblji zalogaj, iako je, uglavnom, vegetarijanac.

Eg. Life would be much simpler for you if you were a flexitarian, ready to eat meat or fish occasionally!

Kad je riječ o vegetarijanstvu, postoji više leksičkih varijanti na tu temu. Jedna od njih koristi se za osobu koja se samo pretvara da je vegetarijanac, a koja to, zapravo, nije.

• faketarian

Jill: I saw Laurie at King’s last night and she was eating chicken teriyaki.

Isn't she vegetarian? 

Chris: That's what she tells everyone, but she's a total faketarian. 

Snaga boje

Iako značenje boja i njihovo tumačenje varira u različitim kulturama, simbolizam boja, pun značenja i moći, univerzalan je i prisutan na svim razinama postojanja.

Boje simboliziraju prostor i vrijeme i sve ono što se vezuje uz vrijeme - mjene tame i svjetla, sna i budnosti.
Boje, crna i bijela, često se koriste kao snažna metafora dualizma ljudske prirode, suprotnosti dobra i zla, snage i slabosti u svakome od nas i oko nas.

Boje su važan dio doživljaja našega vanjskog svijeta i njihov je utjecaj na naše raspoloženje neupitan. 
Ponekad su samo prolazan trend ili neizbježan modni dodatak, a najčešće radost i ukras ovoga velikog šarenog svijeta. 
Boje su svuda oko nas i žive u savršenu skladu plavetnila mora sa zelenilom borova, bijele slonovače s crnom ebanovinom.
Boje su začin života. Raskoš za oči. Potreba naša nasušna. Poticaj i optimizam.
Jedna od glavnih boja, boja koja je sačuvala svu svoju tradicionalnu vrijednost i nametnula se svom svojom snagom, žuta je boja.

Žuta je boja svjetlosti i simbol vječnoga života. 
Boja je to svjetla na kraju tunela u kojemu ponekad zapnemo i ne vidimo izlaz. 
Žuta je boja prve i posljednje zrake sunca. Boja rađanja novoga dana i boja obećanja novoga dana.

 Žuta je boja optimizma,

snažnog poticaja i beskrajne radosti, veselja i nade u novi i bolji život.

Žuto je simbol obilja, zrelog klasja, mladosti i poleta.

Simbol je svega mudrog i promišljenog.

Nepodnošljiva lakoća komuniciranja

Nacija smo spretnih i snalažljivih ljudi. U svakom pogledu. Osobito kada je jezik u pitanju.

Što god da čitamo ili slušamo, nailazimo na bizarne lingvističke i leksičke novitete, najčešće neprevedene (iako postoje prilagođene riječi) ili prevedene tako da vam dođe da nekome očitate lekciju – Once a teacher, always a teacher!

Očito je da se engleski razmahao kao globalni jezik pa pod njegovim utjecajem komunikacija postaje sve površnija i nepreciznija.

Tako čujemo (ili čitamo, što je još gore)

• na dnevnoj bazi (doslovan prijevod engleskog izričaja on a daily basis), umjesto hrvatskog izraza svakodnevno ili svakoga dana, ili
• bit ću uvijek tu za tebe (doslovan prijevod izričaja I'll always be there for you), umjesto: možeš uvijek računati na mene/na moju pomoć.

Olako rabimo riječi koje na hrvatskome jeziku imaju potpuno drukčije značenje od onoga u izvornome jeziku i više ne znam kumuje li tome neznanje ili kompleks koji kaže:
the grass is always greener, kao da sve na stranom jeziku zvuči bolje i djeluje učenije!

Čujem neki dan primjedbu na ponašanje jednog političara koji, kaže se u primjedbi, uopće nije konzistentan!

Ma, kako i može biti konzistentan, kao da je političar pire ili krema.

Političar je po definiciji stvorenje kojemu ne treba previše vjerovati jer naprosto nema konzekventnog (dosljednog) političara.

Ta ista novinarka kaže kako bi političari trebali biti konzistentni u svojim istupima... i kako treba konzultirati odgovorne po tome pitanju...

Slažem se, i usput predlažem da se dotična što prije konzultira sa stručnjacima s toga područja (pa makar to bio i rječnik), suvisle komunikacije radi.

Kada je riječ o komunikaciji, samo je pitanje vremena kada će ona nešto novo iskomunicirati u javnosti ili kada će komunicirati javnost o tome.

Oba primjera često susrećemo. Oni nemaju jednako značenje u izvornome (engleskom) jeziku.

Ispravno je komunicirati (s nekim), umjesto komunicirati koga ili kome.

Da je riječ o izostanku smislene komunikacije u posljednje vrijeme, govore novinski naslovi i članci.

Jedan poznati turistički lanac, u namjeri da privuče što više turista, nudi "prokreacijski paket i holistički menadžment stresa", a vi sada sebi prevedite što to oni zapravo nude!

Stoga preporučujem svima koji su zainteresirani za ovaj prokreacijski paket da svakako kontaktiraju s odgovornim osobama i da im oni objasne što to znači, o čemu je riječ.

• Tko zna, zna...

         http://www.youtube.com/watch?v=ixSUBl1WNxk

• Tips and tricks of good communication...

          https://www.youtube.com/watch?v=ia3JKWUzdDg 

Voda koja život znači

Voda naša svagdašnja. Sveprisutna. U kapi kiše. U rosnoj travi. U gorskom izvoru. U rijeci koja mirno teče i povezuje gradove, sela i ljude, ponire pa negdje opet radosno izvire i žuboreći žuri ususret novome danu…

Nedvojbeno, voda je život i bez nje se ne može preživjeti.

Stoga nije nimalo neobično da se često koristi u mnogim poslovicama i izrazima. Ponekad se pojavljuje kao brojiva imenica u jednini, npr, I like mineral water, a ponekad u množini, npr. Still waters run deep (Tiha voda brege dere) ili Still waters run no mills.

Kad je već riječ o imenicama u množini, onda već dosta dugo plovimo “uzburkanim morem” - stormy, turbulent, troubled waters i uopće se ne nazire neka daleka obala ni mirna luka.

Pesimisti bi rekli da smo u problemu - hot, deep water i da nam nema spasa.

Voda je čudesna pojava, a imenica water koristi se i kao glagol pa tako s mnogo ljubavi zalijevamo svoje biljke - water the plants ili ublažavamo loše vijesti - water down the bad news.

Od pomisli na lubenicu, watermelon, rastu vam zazubice - It makes my mouth water!

Ponekad u tuzi zaplačemo - turn on the waterworks (ne, ne tražimo pomoć od Vodoopskrbe, oni samo pogoršavaju situaciju i zbog njihovih računa voda nam je doslovce do grla - in deep water).

Svaljivanje krivnje na roditelje više ne drži vodu - It just doesn’t hold water!

U međuvremenu smo odrasli i vrijeme je da se napokon suočimo sa životom i preuzmemo odgovornost kako ne bismo bili kao onaj lik iz vica.

Majka ga budi i kaže mu da mora ustati, da je vrijeme za školu.

On će na to: Ne da mi se, imam puno posla, kolege me ne vole, đaci mi se smiju…

Majka: Moraš sine, moraš. Ipak si ti ravnatelj!

Vjerujem da je ova priča o odrastanju iza vas - It’s just water under the bridge.

Štogod mislili o sebi, nekima smo dosadni - as dull as ditchwater -  na proslavi okruženi strancima, ne osjećamo se dobro, kao riba na suhom – Like a fish out of water.

Marimo za svoju obitelj, jer - blood is thicker than water, ali vas susjed s kojim nemate ništa zajedničko i potpuno ste različiti  - We are like water and fire - beskrajno nervira jer stalno navlači vodu na svoj mlin - he draws water to his own mill - i samo je pitanje dana kad će učiniti sljedeću glupost koja će preliti (već ionako punu) čašu - The drop that makes a vase overflow.

Moderna znanost tvrdi da voda pamti, osjeća i čuje jer su provedeni eksperimenti pokazali da  kristali vode mijenjaju oblik kada im se pušta određena vrsta glazbe (Beethoven, Chopin, Vivaldi).

Zato, učinite nešto za sebe, neka vas glazba ponese i probudi uspavane kristaliće vode u vama!                                                                                                                                                  

                                                                                                                                                                 

Ako imate 6.5 minuta...

http://www.youtube.com/watch?v=YAOTCtW9v0M                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  

Sreća je u nama! 
Optimizam je opća i radosna pojava u nas. Vjerujemo da će svi naši problemi nestati sami od sebe, ako dovoljno dugo sjedimo na suncu na nekoj terasi. I, unatoč raznim lošim prognozama, apokaliptičnim vizijama, uznemirujućim vijestima, stresnoj svakodnevici i lošim momcima koji nam kradu sutra, ne damo se smesti.

Uporno nas uvjeravaju da naša sreća ovisi o njihovim proizvodima, da je više bolje i da samo bogatstvo donosi sreću. Ne damo se uhvatiti u zamku obećanja da će ONI promijeniti naš svijet i poboljšati ga. Odavno znamo da to nije tako i da naša sreća ne ovisi o NJIMA.

Sreća je naša osobna stvar i naša iskonska potreba. Najčešće je u nama samima. Rađamo se s njom i stvoreni smo da budemo sretni, samo što na to zaboravimo ploveći nemirnim vodama svakodnevice. Povremeno je otkrivamo u malim stvarima, u prekrasnu jutru obasjanom suncem, rascvjetaloj trešnji u susjedovu vrtu, dugi na nebu, dječjem osmijehu ili usputnom osmijehu potpunog stranca...

Sreća je entuzijazam kojim pomažemo onima u nevolji, ne tražeći ništa zauzvrat.

Sreća je optimizam kojim prikupljamo novac za bolesne, nezaposlene očeve i majke koji se sami brinu za svoju djecu, čistimo šume i morsko dno od stvari koje smo odbacili kao nepotrebne (kao da su te šume i morsko dno vapili za njima!).

Te male, ali velike kapi dobrote pretvaraju se u slapove sreće i šire se nevjerojatnom brzinom. 

Jer, sreća je zarazna. Kako drukčije objasniti ples stotina tisuća ljudi sretna lica po trgovima ovih dana u Hrvatskoj, Tokiju, Londonu, i tako se pridružili Pokretu za sreću (Action for happiness) jer je ovome svijetu, više nego ikad, potrebna sreća.

Samo sretni ljudi plešu! Oni koji su odabrali biti sretni. Oni koji vjeruju u svoje sutra. Oni ne odustaju jer su povjerovali da dobrota i sretni ljudi mogu pokrenuti cijeli svijet i učiniti ga boljim za sve nas. Makar na jedan dan. Današnji dan. Dan sreće. Za početak, dovoljno za sreću!

So, let's be happy in 7 steps!

"Let us be grateful to people who make us happy, they are the charming gardeners who make our souls blossom".

Marcel Proust

Let's blog!

Želimo s vama, našim čitateljima, razmjenjivati iskustvo i zanimljivosti povezane sa svakodnevnim i inim jezičnim situacijama, s jezičnim i kulturološkim specifičnostima više stranih jezika i hrvatskoga jezika.

Blog je po svojoj funkciji dinamičan i interaktivan komunikacijski alat. Zanimljivo i uzbudljivo putovanje. Stoga vas pozivamo da nam se pridružite na ovome putu, da sudjelujete i dajete svoje primjedbe i prijedloge, da nam postavljate pitanja u svezi s jezičnim problemima koji vas muče.
Blogging is a journey.
Join us!

What a difference a colour makes!

White lies

Obične, male laži.
Varijacija na temu.
Rastezljiva interpretacija prave istine. Whatever!

Ako izbjegavamo reći istinu često izgovaramo male bezazlene laži (white lies) koje nikome ne štete, osobito ako su izrečene u namjeri da nekoga ne povrijede. Na primjer, frendica ima novu frizuru. Pita vas:

Što misliš, kako mi stoji?

Vama se baš ne sviđa, li je ne želite povrijediti pa zato kažete:

Nije loše!
Neke male laži spašavaju prijateljstva, neke ublažavaju neugodne situacije, nekima kupujemo vrijeme.
Nastaju spontano i svi im pribjegavamo, htjeli mi to priznati ili ne. Ako pomažu nakratko i ponekad. Neka! Ljudski je griješiti.
Nisam sigurna da postoje crne laži, ali sam sigurna da postoji:
- white widow, white flag (shows that you accept you're defeated), nights in white saten, white sandy beaches, white magic, WASP (white anglosaxon protestant) i da možete:
- turn white (because you are frightened, angry or ill) and get white as a sheet, a ako ste pošteni ili fer, onda ste whiter than white (hero) or with lily white reputation.
Svi ste vjerojatno čuli za:
- white cliffs of Dover – white cliffs along the coast of southern England
- white collar workers – office workers as opposed to blue collar workers (doing physical work).
Moje omiljene male laži:

• Dobro sam!
• Ma, ja sam to već zaboravila!
• Baš me briga!

                                

U svakom zlu, ima nešto dobro!

Every cloud has a silver lining!

Svako zlo za jedno dobro! ili 

Poslije kiše, dolazi sunce.
Sve su to poslovice koje izgovaramo kada želimo ohrabriti nekoga u nevolji i metafore za optimizam – the glass is half full attitude.
Teška situacija ili nekakav neočekivan problem izgleda kao taman oblak koji se nadvio nad nas i zaklonio nam sunce. Ako malo zastanemo i bolje pogledamo, možemo vidjeti kako sunce iza oblaka sjaji u obliku srebrna ruba. To je silver lining, znak da je našim nevoljama došao kraj.

                      Život je uvijek na našoj strani, samo mu trebamo vjerovati!

Za jednu malu, dodatnu dozu optimizma, svakako pogledati:
https://twitter.com/actionhappiness/media
http://vimeo.com/81492863 - I'm stuck, it's dark...